Sponzorstvo u EU slaže tri stvari jednu na drugu: registrirani status tvrtke, odobrenje za pojedino zapošljavanje i trajne obveze poslodavca. Brkanje tih troje najčešća je pogreška poslodavaca.
Direktiva EU o jedinstvenoj dozvoli dala je radnicima izvan EU jedan kombinirani dokument za rad i boravak te jedan zahtjev. Način na koji se to provodi, od belgijske regionalne dozvole preko nizozemske GVVA do češke radne kartice, i dalje se znatno razlikuje.
Odobrenje dozvole je sredina puta, a ne cilj. Prijava adrese, broj socijalnog osiguranja, bankovni račun i smještaj odlučuju hoće li radnik uopće moći početi raditi prvog dana.
Zapošljavanje u Portugalu kreće s boravišnom vizom D1 iz konzulata, a nakon dolaska slijedi boravišna dozvola iz AIMA-e. Potpisani ugovor i provjere tržišta rada otvaraju vrata cijelom predmetu.
Većina zaposlenika izvan EU u Poljskoj radi na temelju dozvole Type A, koju izdaje regionalni vojvoda nakon provjere tržišta rada. Mišljenje starostva korak je koji zaustavlja predmet.
Nizozemski kennismigrant omogućuje poslodavcima s priznatim sponzorstvom da preskoče test tržišta rada, no vezan je uz visinu plaće, što većinu proizvodnih i operativnih radnih mjesta vraća na GVVA uz provjeru tržišta rada.
